Savršeno se sjećam jednog momentića te večeri.
Pitala me Kavanna: "Kakvi su? Da znam što da očekujem."
Rekla sam joj prvo što mi je palo na pamet. "Karizmatični." Kneginjica se tiho osmjehnula.
Ispostavilo se da sam u pravu više no što mislim.
Skupili smo se kod dotične. Što je nebitna činjenica, ako ju ne poznajete.
Ako ju poznajete, znate da ima pola Karlovačkog (doduše, sada više ne) piva, 0,12 l votke i flašu Martini Bianca u fridžu.
Oslobodila sam je pive i čaše Martinija.
Ovo je bitno kako bi znali da sam bila sasma suvisla. Da ne bih nešto propustila.
I to je bilo nepotrebno, jer mi je sve bilo servirano na pladnju. Tko zna - zna.
Ležerno smo ušetale u Tvornicu, računajući na to da će Maximovci kasniti.
A-a. Već su svirali kad smo stigle.
Dok sam na šanku uzimala cugu, odriješili su i drugu stvar po redu - "Our Velocity".
Nije me mučilo što su oni tamo, a ja ovdje, jednostavno sam si zahopsala na šanku. Ajmo-živo!
U tom trenu se objavio i Susjed, na kojeg redovito naletim kad smo oboje pod gasom i s kojim (uoči uzročno posljedičnu vezu!) onda redovito zapnem do zatvaranja Birtije Nam, zaljubljeno blebečući i fufljajući o glazbi.
Da ga je**š, on mi je bolja zamjena no što sam ju ikada mogla zamisliti, a kamo li tražiti za Barunicu u ovakvim razgovorima.
Nepotrebno sam se iznenadila što ga vidim na ovom koncertu (a on, dakle, piše na muzičkim stranicama glasa Slavonije ili tako nečeg), baš kao i on, ali ugodno je to bilo iznenađenje.
Pošli smo nutri.
Taman su završili s gorespomenutom pjesmom.
Uslijedila je genijalna "Once, A Glimpse" koju smo i jučer veselo izvikale na šanku. Birtije Nam, dakako.
Pritome bih htjela reći da mi je užasno drago da je i Kneginjica došla. Bila je potpora mom veselju.
Dok je ona skakala, ja sam se smješkala. I obrnuto.
Obzirom na to da je turneja bila povodom novog albuma, prije "Books From Boxes" su odplingali dvije nove (pri čemu je Paul primjetio da u četvrtak pjeva o četvrtku ), pa "Going Missing", zatim još malo novih,
pa "Limassol" koju su ušetali u naše uši veselim sintićem (mali od sintesajzera je cielo vrieme skakao, pimplao po njima, veselio se, šetao i trčao po bini s frontmenom i stvarao toplu energičnu atmosferu s krasnim Paulom koji je također furt nekamo išao, čitao iz svoje crvene knjižice - pročitah negdje da tip tvrdi da nikada nije uspio zapamtiti sve riječi "Once, A Glimpse" - u koju kontam da je zapisao i nešto hrvatskih riječi koje je tu i tamo izgovarao između pjesama, plesao, mrdao bokove čak, na što smo se potrgale od smijeha (a strejt ekipa je dakle, vrištala ), itd. Pravi šoumen, nema šta).
Koncert su pokušali zatvoriti sa "Graffiti" i "Girls Who Play Guitars", ali mi se nikako nije dopala ideja da odu nakon zadnje navedene.
Pa sam zajedno s ekipom vikala nek se vrate.
Plus to, mučilo me što nisu izveli "Kiss You Better", ali to je bilo subjektivno jer smo si tu stvar servirale međusobno Barunica i ja nakon maltene svakog prekida.
Iz istog razloga sam jamrala oko "Your Urge" koja je također propuštena.
Nakon nekoliko minuta su se ipak vratili jer mi nismo prestali negodovati ("Ma di ćeš otići nakon Cura što Sviraju Gitare?!! Kud ćeš, care?!" - mišljah si).
Išla je "By The Monument", friška "Questing" (gdje su izjavili da su mjenjali raspored, a to nikad još nisu učinili - prvu uopće nisu mislili odraditi, ali ih je publika nagovorila, a Questing je ubačena zbog dobre reakcije na također frišku "Overland" koja je išla između "Nosebleed" i "Graffiti"), a za kraj su nas sasvim raspojebali.
Sa "Apply Some Pressure".
I otišli. I nisu se vraćali. A hteli su još svirati. I mi smo hteli da još sviraju. A nisu.
Otišli oni.
Ja sam htjela plakati.
Bila sam razočarana. Nakon koncerta i dan kasnije. Bio mi je bolna tema.
Dok nisam čekirala izvještaje.
I sjetila se trenutaka na koncertu. Frontmenovog skakanja i energičnosti, divljanja Malog od Sintića, smješka koji mi se nije skidao s lica tokom cijelog koncerta, energije kojom su me dečki napucali.
Došli su u maltene praznu dvoranu. Počeli polako i na vrijeme.
Otišli iz malkoc punije dvorane. Teškim korakom.
Koncert za fanove, da. Maximo park s to odradili iznad svih očekivanja.
Mislim da smo ih mogli i nagovoriti na neku cugu i razgovor, samo da smo htjeli,
koliko je to sve bilo nekako intimno.
Razočarano sam otišla u Birtiju Nam.
Razočarano, jer je koncert završio.
Note: Znam da kasnim s ovim postom. kompjuter se gasio i bivao potrgan i/ili svojeglav.
Ovaj post treba doraditi. Doradi sam ili pozovi prijatelja da ga doradi.
Kako je vrag odnio Pradu, a to nije bilo iz čiste pakosti i revolta
"Duhovni put oslobađanja kreativnosti Zbog svoje moći da mijenja ljudske živote, knjiga Umjetnikov put postala je bestseler s 400.000 prodanih primjeraka. Ova izvanredna knjiga podučava nas djelotvornoj metodi u svim područjima kreativnosti i uz njezinu ćemo pomoć nadvladati uvjerenja. strahove i osjećaj krivnje, koji nas ograničavaju i koče kreativni proces."
Wow. Ovu bi si bome mogla nabavit, a? Zvuči dobro.
Nego, postade evidentno da nemam puno nedovršenih poruka u telefonu (normalni ljudi to zovu mobitelom), prema čemu zaključih da onda valjda još nije vreme za novinu u bilježnici mi.
No, onda se sjetih da sam si jučer psovala bradu što nemam bilježnicu sa sobom.
Pa sam sad evo tu, zato da vam kažem (pohvalim se, čak) kako pojma nemam zašto sam ovdje.
"You got one foot in your mouth
One foot in your grave"
Upravo ulovih taj stih sad. A možda sam i krivo čula, ki bi ga znal.
...
Moram vam reći da sam zaista razočarana. Grdo.
Ja sam mislila da, zato što je ona tako glupa, film sa Peris Hilton će biti u najmanju ruku zanimljiv.
Ali nije.
Ja sam nju voljela. A sad više ne mogu. Love is gone.
Previše mi je to bilo krupnog plana njenog lica.
Previše njenih cereka.
Scenih koje ju prikazuju kako trči i ceri se svima, scenih koje ju prikazuju kako izlazi iz vode, scenih u kojima ona totalno razumije to što se on ipak zacopal u njenu grdu frendicu i dapače, govori mu neka joj otrči. Da! Ah!
Ljubav!
Dobrota!
Ljepota!
Lukavost!
Savršenstvo!
Zbljuv!
A da ne počnem o onom (proto)tipu muškarca koji je...ne znam. Savršen i zao?
Ma daj.
I ja si još mislim, ajde. Bit će kao u onom gde Neve Campbell zajebe čitavu ekipu i zeme svu lovu za sebe. Wild Things.
(a još kak mi je ona prepre još od doba kada je moja malenkost pratila neku tam seriju ž njom među facama, al da ga jebeš, ne znam ime...
Bilo je to još dok sam vozila autiće po tepihu s naslikanom cestom.
Da, sjećam se da je to dvoje išlo skupa: sjela bih na tepih pred teveom na kojem je to išlo, i vozala autić.
Možda je ona čak bila okidač mi za odrastanje, steping into moj veri frst, van of ej kajnd - pubertet.
U nekom trenutku, mora da sam podigla pogled s autića, ugledala nju na ekranu i zaslinila.
Slijedi odbacivanje autića i sjedanje na stolac pred tv.
Eto! Sad znam kako je sve počelo! Dobar vam je ovaj blog!)
Jer vam je taj samo izglumljeno treš. Pa onda skužite da je treš zato kaj si svi lažeju, pa ono, dobro je za fabulu.
Al ne i ovaj.
Ovaj vam je treš treševa!
"Crossroads" s Britni, naspram ovog, ne da nije treš, nego je toliko realističan i uvjerljiv da se iduće jutro probudiš kao Britni!
I naravno da ću se još jednom osvrnut na sise joj.
Samo nek se zna da su meni njene prave sise dobre.
A znate kaj su napravili u filmu? Napumpali ih!
Ljudi, pa njene sise u filmu su OGROMNE!
Užas. To me najvećma povrijedilo. Ja sma voljela njene sise.
Zapravo, samo njih sam voljela.
I sad su mi to uništili.
Tuga, čemer, jad.
Paris? Žao mi je. Ali ja ne mogu više biti s tobom.
Zaslužuješ bolje.
*Nije stvar u tebi, u meni je.
**I moji roditelji su rekli da se ne smijem više družiti s tobom.
Među nama je svršeno.
Ali ne brini bejb, naći ćeš ti ubrzo nekog boljeg. Da me zamjeni.
Iako, čisto nek se zna, ja sam ti nezamjenjiva. Tak da znaš da ja to znam.
Ali nema veze, nećeš dugo patit, no. Da, to sam ti htjela reći.
Mislim, nije da ćeš ti sad fakat patit zato kaj sam te ja sad nogirala, al ono. Sumnjam da ti je svejedno. Ili?
Joj, dobro. Nema veze.
...
Enivejz, obzirom na hrpetinu zvjezdica dole, sad bum prestala srat jer bum počela o tome kak su svi fejk i kako točno znam da mi je ova dama što mi se mota po glavi privlačna samo zato što je zabranjena.
Oke, i seksi je užasno, ali ima ih još koje su tak, a njih, recimo, smijem ljubiti.
Naravno. Lezbe. Drama all the time. I ak je nema, dan je propao.
Ajte, pozdrav vam.
Next on: Reportaža o nilskom konju koji otišao skroz do Loch Nessa na godišnji, tamo se zaljubil u ono njihovo čudovište i sad traži vizu pod izlikom da piše ljubavni roman i da kao umetnik, mora biti tamo neko vrijeme dok ne napiše knjigu, a to zna trajati.
A nemre u 3 mjeseca to završit koliko ga putovnica može izdržat tamo.
Brijem. To ak je gorenavedeni nilski konj iz Bosne ili tu negde. Iz Turske na primjer.
Grčke.
E, onda bi mu putovnica vredila 3 mjeseca. Toliko znam.
Uglavnom, sad on tam sere da oće pisat roman, a zapravo samo hoće poševiti čudovište iz Loch Nessa.
*Koliko je normalno da muškarac, na primjer, kaže ovako nešto ženi dok ju ostavlja? Ili obrnuto?
"Nije stvar u tebi, u meni je." A šta je to u tebi, a, braco? Kakva stvar to, a? Pak si se igral bez mene, ha? I sad misliš pobjeći s tom "stvari", ha? E neće moći!
Arpeggio! Vraćaj sve!
**Jel vi znate da je mene moj prvi dečko ostavil ovom izjavom?!
Brijem da je to bilo u 3. razredu osnovne. Da, 3. i 4.
U četvrtom smo prekinuli. Rekel mi je da mu roditelji ne dopuštaju da se više druži samnom. Gad lažljivi.
A svejedno se i dalje tu i tamo ljubio samnom. Uglavnom.
Počelo je tak da smo sjedili iza škole i nekaj trgali (naravno), pa nam je palo na pamet da se idemo ljubit.
Pa smo se ljubili. I tak, kao, bili smo si skupa. Zvali se telefonom (naučila ja njegov broj napamet, čak! Možda bih se i sad mogla sjetit, samo kad bih htjela.
A nisam sklona učenju tuđih brojeva na pamet.
Sad sam nedavno, nakon clap#2 gledanja Sex & City, zaključila da bi možda bilo pametnije da znam još koji broj na pamet, pored svog vlastitog i majčinog.
Jer mi se nije činilo logično baš da tipa na vjenčanju izgubim svoj telefon, pa sa tuđeg moram nazvat dragu, a ne znam joj broj, pa zovem mamu ili kaj?
Kak opće da zovem mamu, znate vi kak bi ona meni dopustila da ju zovem s vlastitog vjenčanja i pitam za svoju dragu? DRAGU, NO?
Nda.
Pa sam naučila Brauničin broj, za početak. I to sam ga učila redovito kad bi se napila samo.
Mislim da je to bilo u doba kad sam bila ljuta na nju, pa sam obrisala broj zbog čega sam morala učiti preko poruke neke koja je ostala.
I tu je stalo s mojim učenjem.
Jedino sam uz to slučajno naučila Crwenin broj jer sam ju mnogo kontaktovala preko tuđih telefona)
i pričali i njegov buraz ga je tam s druge strane žice nešto zajebaval kad bi ja nazvala i tak.
E. I košarku smo igrali jednom skupa.
Završili smo 77:77. Izjednačeno. Ne znam ni ja kak smo najebali tolku cifru, al kaj sad.
A on vam je kao treniral svakave pizdarije, a ja nisam. Ja samo samo igrala nogomet s dečkima iz razreda. I ulice. I košarku s Bubom. On je isto bil iz ulice.
Moj naj frend. Enivej.
Saša (taj kaj me nogiral, no) vam je bil plavuša i imal si je krasne plave oke. A bil je mrvu niži od mene. A kad vidite mene, onda znate kak je bil mali.
I tak, lepi je bil, ne. I pametan, jako si je rastural matišu. I kasnije, isto. Dakle, ne serem sad kak je brzo znal zbrajat (kad se uzme u obzir razred, jel) neg vam je on to i kasnije. išel na natjecanja i to.
I onda vam je on mene tak ostavil.
Kajjaznam. Ni mi to lepo bilo.
Postoji strahovito mi interesantna stvar trenutno, koju otkrih pred par trenutaka.
Naime, jednoć davno skinula ja "Damn, Wish I Was Your Lover". A kako po netu možete najti svakojakih pizdarija, meni je pisalo da je to by Melissa Etheridge.
Naravno, čak i najgluhija osoba na svijetu bi odmah skužila tu sićušnu razlikicu u glasu ter se vjerojatno raspitala malo.
Ali ne i ja.
Ja sam živjela u uvjerenju da je "Damn" s početka njene karijere, te da se dama pošteno propila i propušila (viski i crveni malboro, rekla bih) dok nije na kraju popizdila i napravila gorenavedenu živčanu drečavicu.
Pa je meni sada fino napokon došlo iz dupeta u glavu da ja tu damu (dakle, Melissičicu) u životu nisam vidjela.
Pa sam o'šla na JuTjub. I našla gorenavedeni video (sad opet kliknite oni vrag naslovljen njenim imenom, ak ga niste već ugasili).
Kao što vidite iz priloženog, žena je imala katastrofalnu frizuru.
Zbog čega odsada bojkotiram tu stvar.
I tak mi nije nadjebala ovu.
Ako se ložite na izgled, jasno vam je. Plus to, nisu iz pizdarije govorili da vino što je starije je bolje.
Iako ona nije vino, al tko zna, morti ga pije.
Što je još jedna stvar koja ruši moju zabludu kojom i započeh post.
No, primjetih da dama furt baca te neke pjesme "Kaaaaaj?! Ja sam ti jedina, ima da me štuješ, sunašce ti preprženo! Štaaaa si sad tam pogledal/a, aaaa?! Ja, ja, jaaa sam prava za tebe, jasno??!!"
Iako ni to sve, ima ih đe trči po okolo i iz kojekakvih razloga (ovo je za brest cancer, posluhnite si tekst. Ja se ježim. A dakako da sam zapela za stvar jer ima trčanja, sad tek saznadoh zake trčimo), gdje si ostavlja podsjetnike preko radija (loše ozvučenje, bolje si ju skinite ak je nemate. Fora je), gdje je ujfuj boem nešto (al jebiga, padam na to. Ak sam si nešt htela, htela sam si otet svoju dragu - da, sa svakom sam imala tu želju - i otpeljat se nekam. Pa krmila ona pored mene il ne. Iako ne bi bilo pametno da krmi jer ja vozačke nemam štono bi značilo da bi ona vozila. But then again, ni one si nisu imale vozačke.
A jebemu. I sad ću ja zbog ovog posta ići polagati, pa bum se pak zacopala u neku koja bude imala vozačku. Furt neka pizdarija), gdje trućka nešt o ljubavi, pa nešto o tome kak se je žvalila s žabama i svašta nešto još toga je napravila.
I nidgi joj glas ne zvuči kao u prvoj navedenoj (skrolaj do drugog linka postavljenog u postu - prvi te se ne tiče. Zapraf, prvi više opće neću brojat. Očekujem da ga ignorišete, hvala) stvarci.
Ali dakako da ja nisam opće ni pomislila da to morti nije ona.
Debil.
...
Znate kaj si ja znam radit kad si pijano idem doma?
Pišem si podsjetnike u mobitel. Tj., pisala sam.
Za post, jel.
I tak se ja koprcam i pokušavam već danima nešt vam otipkat, al eto, nejde.
Mislim, najte misliti da nisam pokušala, eeej!
Just...the...thing is...trebate vi pročitat te podsjetnike. Ja klinca ne kuim kaj sam ja to sebi htjela reć.
Toliko tipfelera da, da sam htjela si reći da moram nešt o ljubavi napisat kaj sam shvatila, valjda bih vam pak prepričavala to kak sam od susjede saznala da su moji kupili auto novi (što i jesu i što je ekšli istina. Ja vam to, ljudi moji, niiiišt nisam opće skužila - nit' mi je falilo nekaj pred kućom, nit' sam se zapitala kaj taj kamion dela tam).
Pa evo nekoliko primjera, možda vi to uspijete protumačiti.
Pa mi recite jesam li otkrila lijek za rak ili ga samo imam.
Pa kaže:
1.) "Misis ljeta bliyu odr vcrrte blja.
Krpelji."
Ovdi znam da sam si nekaj gruntala o tome kak redovno skupim krpelje di god da dođem. A ovo prije...recite vi meni.
2.) "Auto."
To ne kuim. Naravno da stalno nešt o autima gruntam, ali kaj sam pametnog imala za reći u 4 ujutro na to, to ja ne znam. Možda sam pokušala ukrast neki auto da ne pješaćim doma.
3.) "SORing interierc."
E, ovo znam! To sam se išla sjetit da vam moram reći kak nam je zabavno bilo ići kupovat oni neki komad namještaja s Kuki.
Znam da me čitavo to popodne čudilo što se toliko palim na kuhinje.
Našla sam za sebe jedno barem desetak kuhinja na koje sam dreknula "Gle, moja kuhinja!"
Bog mi pomogao ako ću ja ikada morati uređivati svoj stan. Mislim da bi se dovela do plakanja od sreće, samo da mogu imati onu zelenu, veselu, vedru kuhinjicu, joj!
Ajme, a tek kupaone!!! Ljudi! Bili smo tamo u nekom velikom dućanu koji je na jednom djelu imao sklop kupaonica posložen. Braco moj, to ideš iz kupaonice u kupaonicu!
Ajme gušta!
Tamo naravno nisam našla jednu koju bi si htjela, nego sam samo ušetala u sklop i SexEndSitijevski dreknula: "Hello! I live here!"
Ogromnu kupaonu ću imat kad narastem. I vjerojatno ću u njoj spavat.
Žao mi je draga, ja imam svoju spavaonicu, can't talk right now!
Ali krevete je bilo daleko najteže gledati.
Nemojte nikada samnom ići kupovati krevet. Jer se ja imam potrebu bacakat po njima.
A kaj da si radim kad su tak lijepi, veliki, krasni, jao.
No, definitvno je bilo teško. Našla sam od svega ponešto i da si ima stan, on bi sad bio tako krasno uređen da bih se rasplakala svaki put kad bih ga morala napustit.
Jednog dana...i ja ću odrasti. I imati svoj stan. Pa ćemo svi zajedno drkat na njega, haha.
Rajt.
4.) Pobjednik: "Krtu-sprit-c-j."
Ovaj sam sigurna da sam pisala trijezna. Kao što vidite, tipke 369 i ljestve nisu korištene.
Ali ja i dalje pojma nema na što me ovo trebalo sjetiti.
Ta mi je poruka bome prava pravcata nepoznanica.
Ostale neću prepisivat jer mi nisu dovoljno interesantne.
Da, naravno da ih ima još. Heh.
...
Empatija je nova riječ kojoj ime nedavno saznadoh (no dobro, evo i na engleskom. Kad ste seljače).
Tek nakon što osjetih takvo nešto.
I vrlo me, vrlo smeta.
Naime, kako se to dogodilo?
Eh.
Sjedim si ja, dakle, na tom novom i jedinom trenutnom poslu i čitam novine, nedjelja je, mir u birtiji.
E, a nekako mi je pozornost privukao neki članak o nekom tipu šta je radio egzekuciju nad cijelom jednom familijom.
E sad, stvar se tiče njegove presude, šta ja znam, dobio je gro godina i bude odležal, ne.
I čitam ja tako kakve je pizdarije izvodio i ne dogodi mi se vizualizacija, kao do sada, nego zasjednem na mjesto žrtve, te osjetim sve ono što bi normalni čovjek osjetio kada mu netko prisloni vatreno oružje uz potiljak.
Uključujući i to oružje na potiljku.
Naravno da se stepem, ogledam, ustajem, još malo stepavam, ludim, ni mi ništ jasno, najradije bih pobjegla doma, a ne smijem jer treba odgulit još par sati.
I tako već nekoliko puta.
Novina se odrekoh.
Nedavno tek saznadoh koi mi je.
I znate kaj, meni vam se to oooopće nikak ne dopada.
Mislim, znate i sami da sam prošle godine počela trening za cold hard bitch titulu.
I nejde, pa nejde.
I sad još ovo.
Kak onda, kaak?!
Ovako ja nikada ne budem odrasla.
Jer da, mislim da da bi bio odrastao, treba ignorisati druge. Šta se ja ima opterećivat nečijim osećanjima, a?
Nemam kaj!
Da, u principu bih rado da ponekad netko osjeti što osjećam.
Zašto?
Ne znam.
Zato jer mi se ponekad dogode takvi neki čudni osjećaji koje ne znam nikako opisati i koje nisam nigdje našla zapisane.
Ali ne, nemaju veze s empatijom. Nešto meni sasvim nepoznato.
I ne, ne dođe to uslijed napušenosti, to znam kakvi je osjećaj. Jebovas, kak ste tak neozbiljni?!
No da, zato kaj je to tak spešl, zato bi ja da još neko to osjeti pa da mi reče kaj je to. Jer ja opće ne znam što ih izaziva, odakle dolaze, tko ih je pozvao i zašto nisu rekli da će kasnit.
No okej. Opće je poznata stvar da sam ja jedna kompletno psiohički nestabilna osoba, pomalo šizofrenična, luda, prošvikala, puknuta, mutava i blesava, tak da to opće ne mora biti neko iznenađenje.
Plus to, užasno me u posljednje vrijeme zabavlja učiniti prvu stvar koja mi padne na pamet.
Kao skidanje naljepnica sa dućana, na primjer.
Ili šetnja po cesti u 4 ujutro s paketom sira u jednoj i pivom u drugoj ruci.
Ne znam, gluposti me usrećuju.
No, i da vas samo obavjestim, upraf su mi proradile 369 i ljestve na mobitelu.
Opće ne znam kaj je njemu, al vidim ja da je poprimio neke moje karakteristike. Peder.
No da ili noda ili NoDa ili No Da, da se dotaknem i toga, kad već pizdim ovuda - fakultet moj, micek.
Mrzim ga.
Prezirem.
Ja se tamo više ne želim vraćati.
Meni ga je dosta.
Znate što sam napravila neki dan?
Krenula ja na usmeni, rekoh, ajde da ubijem još i taj kolegij, jel, pa si smanjim brojku pizdarija koje treba obavit.
I na pola puta do te masivne, grde spodobe, spleta hodnika i smrđećih dvorana, skupog zraka, kuckavih hodnika, vrlih stepenica te zbrčkanih katedara (ili katedri? Katedara mi fornije zvuči...), istupih i prestupih.
Izašla ja, fino, onako bijesna na sve to kakva sam bila i vrnula se doma.
Zašto?
Pa eto, ja sam tako zaključila da nema smisla polagat tamo ispite.
Iako znam da ima. Ali.
Evo vam poredba.
Imate si curu. I već masu puta ste prekidale. Kakva vam je to veza?
Takova je moja s faksom. A tek godinu dana ga trpim.
Svako malo ga napuštam. Od samog početka.
Ta veza ne funkcionira, dragi moji.
I što god da iskrsne, baš kao u tim usranim vezama, ja ću ga napustit. Samo tražim way out odatle, to je sve.
A baca me sve to u očaj jer znam da se nečeg moram primit, inače...ja sam propali čovjek! Propali!
A ne znam kam da se spohitnem. Ne znam. Ništ ja ne znam.
Eto, čak je i gore od loše veze! U lošoj vezi znaš kad ti se netko drugi dopadne, a meni je ovdje tako loše da mi je sve bolje i sve mi se više dopada od te pizdarije koju mrcvarim ovako svojom ljenošću, neodgovornošću, nemarom i nehajem.
Avantura! Aventura! Ava (prašak neki. Za pecivo, I guess)! AVG! Avijacija! Serem!
Prvo me ispričajte, ali moram posaditi jedan link.
Taj link će se provlačiti kroz moje postove do u nedogled.
Tj., dok ja ne zaključim da je dovoljno.
Ako ne bude link, bit će tekst upisan kurzivom, kako bi prepoznali da vas se ne tiče i da ga preskočite.
Zašto ću to raditi - ne tiče vas se. Ali tako će biti i amen. I vidje B(l)og da je dobro tako.
To je moja filantropska dužnost koju vam neću objasniti jer volim da mislite kako sam mistična i puna tajni.
Intrigantno, zar ne?
Kao i obično, nisam ziher da je to to, ali neka bude tako kako jest.
Daje poruku, so.
"Should I choose a noble occupation If I did I’d only show up late and
Sick and they would stare at me with hatred
Plus my only natural talent’s wasted on my alcoholic friends"
Dhaaaakle!
Lezba u šoping centru! Ja, tako je!
Jao, ljudi, uberuber.
Danas sam prvi puta u životu kročila u Avenue Mall.
Sama, jadna mala ja u tom oooogromnom...nečemu.
I čim sam unišla, htjedoh se pogubit vanka. Veliko je to meni, Čiči, preveliko!
A Bog zna da se bojim velikih stvari.
Zašto ne volim velike sise? Zastrašujuće su mi!
Zašto kad je moj prvi macan skinuo gaće, pobjegoh glavom bez obzira, promjenih adresu, broj, grad, poštanski sandučić, gaće, sve izmjenjah?!
No? Veliko je!
Okej, i grdo je. I ima žile po sebi, ali ajde nemojmo ulaziti u detalje.
No, rekoh ja sebi "micica moja lezbejska, ne boj' se ničega! Samo ćemo prošetati nabrzinu, tako da možemo reći da smo bili tu i da si preživjela i idemo doma! Mam!"
Pa tako i bude. Na svakom katu napravih krug, spustim se stepenicama u prizemlje i pokušah kroz staklo van.
Jer, dakako, zaboravih da su vrata na drugoj strani.
No da.
Elem, temperatura ondi je vrrrlo ugodna, so kada postanem beskućnik, tamo ću se negdje ušunjati i krmiti.
Nadalje, kopi/pejst je onoga koji sam vidjela u Klagenfurtu ili kako se već zvao taj grad gdje otiđoh u familijski posjet svojoj najnajnajotkačenijoj-uberkul-bivšoj-časnoj-sestri - mojoj teti.
Čak i one daske oko one rupe koja pokazuje na štandove kat ispod (vrlo je suicidalno to mjesto, moram priznati. Ako se poželiš baciti dole, prosto ništa ti ne stoji na putu. Plus to, pod na dnu je iznimno tvrd - taman za razbit glavu čak i ako to nisi htio) su identične onima koje vidjeh u tom milom mi posjetu prije nekoliko godina.
I još nešto - ne znam da li je tko bio, ali....ja ga nisam našla. Zašto u Veličanstvenom Avenue Mall-u nema CD-shopa?
Onaj ondi je imao navedenu prodavaonicu milozvučnih melodija što svakodnevno dušu i srce mi miluju. I to ogromnu!
I tamo kupih svoj naj cd ikada - "Away From The Sun" by 3 Doors Down (uh, kad se sjetim prvog preslušavanja...nikad mi se prije nije dogodilo da na nekom albumu ne postoji stvar koja mi se ne dopada - mora da bivah depresivna u to doba, but okay now), ter dupli "Best of" Van Morrison-a.
No, šetnja onuda je bila zanimljiva. Furt sam gledala u zrak dok mi je u glavi tukao Eddy-jin uzvik "We want names, names, names! Labels, labels, labels!"
Iako zapravo nisam sigurna da je ona ikada izgovorila ovaj drugi lejblkani dio. Za "Names! Names! Names!" znam da je.
No da, ovo s etiketama bi moglo biti iz "Sex i grad"-a.
I tako sam hodala onim hodnicima i cerila se...dok nisam skužila da se cerim, onda bih se prestala cerit.
I znate šta? Imaju štand sa hrpetinom sladioleda nasred hodnika! Nasred!!
Ah, I wanna live there...na tom štandu baš.
Oh, a zašto sam se počastila tako time?
Pa, bilo mi je dosadno...jer...sam opet dobila otkaz.
Zbog kašnjenja, naravno.
Ah, ja valjda nikada neću naučiti. I još natjeram Runnera da me zove v jutro da ne bih slučajno zakasnila, this is my last chance!
Mnnnije pomoglo. Poslala sam mu poruku zahvale i poljupca, okrenula se na drugu stranu i nastavila spavati.
No, ali to samo znači da će mi sada biti lakše obavljati preostala 3 posla (a čak ću imati i vremena učiti za rokove! Ha!).
Ako se uspijem spriječiti da napišem sada prijavu za nešto četvrto.
Iako ne znam tko će me spriječiti obzirom na to da sada istodobno pišem ovdi vama pizdarije i tu prijavu. Hop!
No, ali razmišljala sam. U vrijeme dok sam samo učila, bilo mi je preteško. Ulovila me depresijetina, a to si zaista ne želim više.
Stoga, nema odmora dok traje...sodoma i gomora? Ne, čekaj, ne ide tako...
No, znate na što mislim.
E da.
Dobar mi je ovaj neki dan bio, iako mi plaća još nije sjela.
Srela sam prijateljicu iz osnovne koja je sada dupla, srela sam profesoricu iz srednje koja me maltretirala, i ona se udebelila, pa sam zaključila da su svi sretni i debeli što me zapravo nimalo ne dira dok god su svi debeli.
Čak sam bila toliko bezobrazna da sam se pravila da ne poznajem dotičnu profesoricu i stala se pored nje, samo kako bi se ona osjećala još deblje.
Mislim, nije da sam ja neka ubermršava, ali se barem nisam tako uprasila.
I to mi je super, volim svoj stresni život.
Zaključak dana: Možda sam nitko i ništa, možda nikada ništa u životu neću postići, možda mi život jest slijepa ulica, ali barem nemam još uza sve to i osamsto kila te prdu poput Avenue Mall-a.
Pardon maj frenč iako nije frenč nego slengovska bezobraština.
"Whatever happened to our inner glow
Whatever happened to the song
the soul
the me I used to know
Whatever happened to my radio
Whatever happened to my song
It is my song"
Ne shvaćam zašto mislite da radim u Rupi iz tih razloga koji mislite da jesu.
To čak i nije najisplativiji posao koji imam.
I ne volim ga.
...
I sad si mislim, kad sve bude gotovo, neću se pitati što ako me odbiju.
Pitat ću se što ako me prihvate?
...
Rozaliju* sam ubila.
Smrtni ugriz sam joj zadala.
Barbika* ju sada mjenja.
Barbika nema displej. Tako da se svaki put moram iznenaditi kada krene neka stvar.
Što je zabavno ponekad. A ponekad me jednostavno baci u očaj.
...
Kompjuter mi je po novome prikačen na teveja.
To je zabavno.
Nije zabavno to što je pitanje mjeseci, a ne dana, kada će me ukopčati.
Pitanje je mjeseci zato jer plaća dolazi jednom mjesečno.
Jebiga.
Ili ne?
Ma da, ajde. Fali mi ovoga, pa zato i ludim, jebalo.
Neka, soon, sve će sjesti na svoje mjesto.
Nikad me ovako ništa nije boljelo. Kao sada leđa, vrat, ponekad i glava...
I tako.
...
Koliko mozga moraš imati da me nazoveš i tražiš bolnicu u Klaićevoj i napomeneš mi da ti dadnem pedijatriju?
D.
Još je bolji bio tip šta me nazvao i tražio AG Sport.
Da je to trgovina kompjuterskom opremom. A ja ih ne mogu naći.
Kreten je, dakako, mislio na HG Spot.
Eh sad. Još dok sam ja skontala da dućan kojem je u nazivu SPORT, nikako ne može prodavati kompjutersku opremu...
Bože pomoz'.
Oh, kad smo već kod toga, jeste li primjetili kako su većina DJ-a osobe sasma prosječne inteligencije?
A čovjek bi rekao da su neki uberwunderkinderi koliko para dobiju po satu.
...
"Write your own song"
...
Nema veze, miševi.
Što se toga svega tiče, svi smo u nekakvim krugovima.
Svaka čast ako se istrgnete.
I svaka čast ako ih preživite.
... Vratit ću se.
Beeelj! Hehe.
Ajde, ajde, još dvi ure idem doma.
Haha.
Za laku noć:
*Za slučajne prolaznike - Rozalija i Barbika su mp3 plejeri. Rozalija je preminula tako što sam ju ja zagrizla.
U nedjelju u 6 ujutro. Kad sam išla doma iz gorespomenute (prokleta bila!) Rupe.
Jer joj je baterija odapela. Ili je pustila krivu stvar u tom trenutku, ne sjećam se točno.
Barbika je čudo koje je stupilo u upotrebu kao zamjena predhodno navedenoj.
Izgleda kao igračka i zove se Barbika. Nju ne volim. Fali mi Rozalija.
I da, ja svojim mp3 playerima dajem imena, pa što?
Nikad se nisam osjecala ovako
Kao da me je u glavu nesto dotaklo
Ne znam ni sama sta je to tocno bilo
Ali je Jasni sve to bilo smisno
Isla je na wc, tila je pisat
Ali kuca je bila puna svita
Zvala me da dodjem i da malo pazim
Dok je unutra da joj niko ne ulazi
Dosla ja, rekla nema frke
Ali tek su onda zapocele moje muke
Zapeo mi rukav dok je zatvarala vrata
I naravno, pricekala ja tada
Izlazi ona, otvara vrata
E bome me je tada zabolila glava
Vrata su me posteno opalila u celo
Na trenutak sam svijet vidjela crno-bijelo
Jasna se smije i trazi me oprost
A meni u glavi nastaje totalan odron
Prilazi mi, ljubi mi celo
I meni je sve to postalo malo smijesno
Poceli mi pit, nastalo rasulo
Zalegli na krevet jer nas je vec drmnilo
Lezimo mi tako i minjamo teme
Do trenutka, kad na nas neko ne zalegne
Pricam sa zalegnutom, a ruka mi bizi
Nesvjesno, prema Jasni klizi
Prelaz trbuh, počimam ga dirat,
a Jasni kliker poceo stimat
Pocela mi grebat ruku ispod glave
i tu su tada nastale vibre prave
Zalegnuta se digla i otisla ca
A Jasna i ja nismo mogle stat
Nije nam bilo jasno sto se tocno zbiva
Pa sam je ja na kraju to i upitala
Odgovor je bio - Ajmo na wc -
I u jednom trenu smo obe dvi poslocile
Usle u wc, zatvorile vrata
U jednom trenu nas je prikinila Maja
Nije nas bilo nekih petnaest minuta
Pa su tu bila i pitanja glupa
- Di ste bile?
- Sta ste radile?
- Bas smo se sve tako zabrinile!!!
Ah ti ljudi, sve bi tili znat
Vise nista ne moze ostat privatna stvar
I nakon 5 miseci mene to jos drma
Kao da se sve dogodilo ovoga trenutka
A nije mi ni cudna ta cila situacija
Kad je Jasna tu glavna atrakcija
Ona zna, da mi srce za njom tuce
I da jedva cekam trenutak da joj dotaknem usne
Znam da me zeli i da mi ne zeli reci
Ona zeli akciju, a ne zajebanciju
Ona zeli romantiku u odredjenoj dozi
I agresivnost kad joj je po volji
Necu ti sada izjavljivati ljubav
Vec cu to posli obavit iza kantuna
Pruzi mi sansu, samo to mi triba
Od jednog trenutka, ispast ce idila
Sada cu ovde pismu privest kraju
Jer ne bi tila zasrat nesto na samome kraju
Eto draga, nadan se da ce ti se svidit
I da se zbog ove pisme neces raspizdit
REFREN:
Zelim te cijelo vrijeme
Sta da radim
Kad mi se samo
TI vrtis u glavi
Zelim te cijelo vrijeme
Tebe trebam
dodji, pokazat cu ti
sto je sreca
Ja - afkors Perica- Jedan od osnivača Štefa- Teži oblik ...tebi...- meni...vama...nama...svima... Đurđa- Kad primjeti da stajete po odabranim kockicama, automatski i sama to počinje raditi Runner- Jebeš cijeli popis bez njega Jasna je jasna- Koliko primjetih, njen OCD je na ljubav orijentiran Tammy- Ni ne zna da ima OCD... Dudy- Obožava svoje ime. Osim toga, sasvim je neuračunljiva. Daj šta daš- Sara, that is. Blokira ga ona, ali uzalud.
), pa "
